TAJNE CARSKE MEDICINE
Drevni kineski lijekovi odavno mijenjaju suvremeno zdravstvo. Jeste li se ikad upitali o porijeklu lijekova koje koristimo u našoj svakodnevici?
Kineski iscjelitelji više od 2200 godina liječe bolesti pomoću raznih prirodnih sastojaka (ginseng, morski konjić, korijen trske, žižule, tamjan, kukuljice cvrčaka, medvjeđa žuč, lišće lotosa,…). Analiziranjem tijela i tumačenjem njegovih funkcija mogli su opisivati reakcije na različite tretmane poput biljnih lijekova, masaže i akupunkture. Zvuči zaista nevjerojatno kad vidimo koliko su detaljno opisali tegobe i liječenje, a osobito fascinira njihov holistički pristup. U Kini je tradicionalna medicina i dalje bitan dio državnog zdravstvenog sustava pa većina kineskih bolnica ima odjel za tradicionalno liječenje.
Bez obzira na podijele oko mišljenja, današnjim istraživačima kineska tradicionalna medicina predstavlja veliki izazov te je sve veći broj znanstvenih dokaza koja potvrđuju djelovanje kineskih lijekova.
Ursodeoksikolna kiselina (rod Ursus = medvjed) djelatni je sastojak lijeka Ursofalk, u klasičnoj medicini često korištena kod bolesti jetre i žučnih kamenaca. Ona je također jedan od sastojaka medvjeđe žući koju kineski iscjelitelji prepisuju kod bolesti jetre za groznicu i hemeroide. Istraživači su otkrili tri tipa sastavnica medvjeđe žući koje vjerojatno uzrokuju hibernaciju (medvjedima u hibernaciji temperatura padne 10%, srce im može pauzirati 20 sekundi, ali se krv ne gruša) i mogle bi pomoći srčanim bolesnicima – masne kiseline, žučne kiseline i delta-opioide. U eksperimentima se mješavina tih supstanci ubrizgala u membrane koje oblažu živo svinjsko srce (vrlo je slično ljudskome) – na taj je način srce trajalo dvostruko dulje nego obično izvan tijela. Moguće primjene su kod transplantacija srca kada bi se srca od donora uspijevala dulje održavati, a zatim i brže potaknuti na rad. Znanstvenici također naglašavaju kako se navedene sastavnice mogu sintetizirati te se protive uzgajanju medvjeda u tu svrhu.
Još jedna mješavina biljaka koju su drevni Kinezi propisivali kod proljeva i mučnina pokazala se vrlo djelotvornom u uklanjanju tih neugodnih simptoma kod osoba koje prolaze tretmane kemoterapije. Ono što nitko nije očekivao, bilo je puno brže smanjenje tumorskih stanica nego kod osoba koje nisu pile biljni pripravak. Izvornu formulu istraživači su pretvorili u modernu, znanstveno utemeljenu te ju ispitivali uz različite lijekove za kemoterapiju i zračenje u liječenju raka debelog crijeva, jetre i gušterače. Proći će još vremena i istraživanja na tu temu, ali napravljen je velik korak.
Mi zapadnjaci samo smo „zagrebli površinu“ kompleksne tradicionalne kineske medicine. Ima li smisla primjenjivati njihove lijekove ako ne pratimo i njihov pristup holističkom životu?
Možemo li barem pokušati shvatiti kinesku nauku?
Sigurno možemo sintetizirati korisne sastojke i spasiti mnoge živote. Zapravo, sve je veći broj ljudi koji kombinira klasičnu zapadnu medicinu s tradicionalnom kineskom u uklanjanju svojih tegoba. Je li u tom slučaju ispravno osuđivati njihove postupke u sakupljanju raznih životinjskih/ljudskih dijelova bez kojih zapravo ne bismo došli do korisnih lijekova i spašavanja života? Tema je to koja može dovesti do žešće rasprave.
