NUTRIKLINIKA: Može li prehrana spasiti život?

“U proteklih 13 godina mog stručnog rada u NutriKlinika radio sam i sa zaista mnogo zdravih,
i bolesnih ljudi, dakako i sa mnogo sportaša.”

Nenad Bratković
magistar nutricionizma
univ.mag.pharm.

www.nutriklinika.com

Ako pak nije riječ o sportašima, zdravi klijenti
koji se dolaze konzultirati i educirati sa svrhom prevencije bolesti i poboljšanja kvalitete
svoga života – predstavljaju rijetkost. Mnogo mi se češće obraćaju oni narušenog zdravlja
tražeći spas u prehrani. Ljudi razmišljaju o prehrani kao oružju za vraćanje zdravlja, kao
lijeku i terapiji. No mnogo rjeđe kao profilaksi, prevenciji i alatu za očuvanju zdravlja, i to
prije nego što je zdravlje – nestalo.

Ljudi počinju s interesom o promjeni načina života tek kada je „požar“ već izbio. Zašto je
tome tako, trebali bismo detaljnije istražiti, jer odgovor nije nimalo jednostavan. Pitanje je to i
za sociologe, antropologe i psihologe. Pitanje je to i za zakonodavce i političare, koji bi
edukaciju i sredstva za prevenciju trebali staviti u prvi plan.

No, kako to da nalazimo vremena posvetiti se sebi ili svojim najdražima tek tada kada se
zadesimo u nevolji? Kako to da tek tada počinjemo razmišljati holistički o našem zdravlju,
tražimo na internetu nove izvore informacija, kupujemo nove knjige o zdravoj prehrani,
biljnim pripravcima… I nažalost, nerijetko mnogi se izgube u šumi informacija tražeći pomoć.
Razmišljanja oboljelih nerijetko skrene u ekstremnom smjeru. U tom slučaju, moja je uloga
kao nutricionista usmjeriti ljude na prave tračnice te im dati utemeljene i korisne informacije.
Prehrana ima snažan potencijal pri oporavku od bolesti, no ona je i komplementarna
suvremenim metodama liječenja.

Bolesti i funkcionalni poremećaji probavnog sustava, dislipidemija (povišene“ masnoće,
zanimljivo, ne toliko srčane, krvožilne i moždanožilne bolesti,) autoimune bolesti i najviše
karcinom – neki su od najnaglašenijih dijagnoza i indikacija kada se ljudi sjete prehrane.
Prehrane „kao lijeka“ i kao nade. U posljednjim godinama ( a prije 7-8 godina uopće ne),
velik je broj osoba, a naročito ženskih koji dolaze „po prehranu“ za bolesti štitnjače (najčešće
hipotireoza, kao i Hashimoto tireoiditis), a također i zbog inzulinske rezistencije.
Uz ljudsku nadu, postoji jasno utemeljena objektivna i znanstveno dokazana potreba za
dijetoterapijom. Iz toga i proizlazi potreba nutricionizma za integracijom u zdravstveni sustav
na svim razinama. Potreba za primjenom prehrane pri liječenju od bolesti.

Jačina vapaja za pomoć kojom mi se obraća pojedina osoba ovisi o stupnju i vrsti bolesti od
koje je oboljela. Kada je riječ o težim bolestima, situacija je naravno – dramatičnija.
Uz izuzetke, vrijedi pravilo opažanja da su se ljudi skloni pokrenuti tek tada, kada se upali
ona crvena žaruljica upozorenja. Kada zvoni zvono na uzbunu. Premda prethodno nisu
prepoznali onu žutu žaruljicu upozorenja, mnogi su spremni na promjenu tek kad je šteta
velika. I tek tu prepoznaju ulogu prehrane.

Može li prehrana spašavati život? Zahtjevno je to pitanje. I prije svega složeno. Kao
nutricionist bih trebao bezrezervno reći – DA. No, poučen iskustvom i raznim konkretnim
slučajevima, korektnije bi bilo za reći – ovisi.

– ovisi kada se netko javi, i kolika je razina učinjene štete po zdravlje.
– ovisi i o konkretnoj promjeni. Mnogi dođu na konzultacije, savjet, po edukaciju, i
naivno misle (ili se nadaju) kako će boljitak krenuti sam. Tek pravi posao slijedi
nakon osjete nutricionistu i redovitim konzultacijama. Promjena prehrane na dugi rok,
kako bi učinak na biološki sustav bio potpun i pravi. Primjena u kuhinji, stavom prema hrani.

– ovisi o genetici i podložnosti.
– ovisi o težini dijagnoze (radio sam s ljudima koji bi došli s dijagnozom glioblastoma
4.stupnja, a tada čovjek treba biti realan, i poboljšati prehranom ono što su liječnici
već najavili).
– ovisi o stanju stresa kojoj je osoba podložna, ili je krenula u proces „čišćenja“ od
istog.
– ovisi spava li osoba dovoljno. Da li provodi vrijeme u prirodi i pozitivnom okruženju
– ovisi je li osoba pozitivna i optimistična.

Promjena životnog stila jako je bitna, i danas
znamo da ono što zovemo „pozitivne misli“ imaju itekakav utjecaj na oporavak od
bolesti. Bilo da je riječ o pukom optimizmu, molitvi Bogu, meditaciji, okruženje lijepim
riječima i pozitivnim mislima svojih najdražih. Ako želite, kvantna mehanika i
dualizam materije bliska je i hrani, biologiji, cjelokupnom životu i takav životni stil
bitan je za izlječenje i prevenciju bolesti.

Dakle nije sve u prehrani.. Stoga nije sve samo u zelenom smoothieu ujutro, u one 2 tablete
za jačanje imuniteta, ii pak u uzimanju himalajske soli i sipanju chia sjemenki.
Tu su uvijek važne informacije uzimaju li se dodaci prehrani; koliko i u kojim kombinacijama,
jesu li korisni i je li njihova primjena utemeljena.. Da li je liječnik koji kontrolira pacijenta
upoznat s intervencijama koje provodi pacijent… Pritom uvijek naglašavam kako bi liječnici i
nutricionisti trebali zajedno surađivati, na dobrobit pacijenata.
Kompletna promjena prehrane sa živom i kontrolirano uzgojenom hranom, kontakt s
prirodom, aktivan život, pokret, šetnje u prirodi, pravilno disanje i moć pozitivnih misli…
Sve je to neizostavno u terapiji bolesti, a naročito srčanih, krvožilnih, moždanožilnih bolesti
te karcinoma, koji su bolesti ubojice broj jedan. Razmišljati o svojem zdravlju, integrativno,
funkcionalno, holistički. Pritom i na vrijeme. Promijeniti način života, živjeti aktivno,
neopterećujući, bez krivnje, kontinuiranog „pressinga“, misleći pozitivno, uživati u životu, a
tako se odnositi u prehrani – ključ je dugovječnosti.

Naš je zadatak, stručnjaka uključenih oko brige o zdravlju ljudi, a mene kao stručnjaka o
prehrani, da „samo“ nađemo pravi model kako to početi primjenjivati. Dok ne bude prekasno
i dok još možemo poboljšati kvalitetu svog života te iskoristiti njegov pun potencijal.

Za više informacija posjetite: http://nenadbratkovic.com/nutriklinika/