Je li djetinjstvo zaista toliko važno?

Je li djetinjstvo zaista toliko važno?

Djetinjstvo ima veliku ulogu u tome kakve smo osobe danas i na koji način doživljavamo svijet oko nas. Više o tome iz vlastitog ugla piše nam seksualna terapeutkinja Nataša Barolin Belić.

Ljekarne RIZK u suradnji s vanjskim partnerima donose nove i poučne članke koji mogu pomoći i vama u prepoznavanju i rješavanju vlastitih problema.

Pitanje iz naslova mi često postavljaju moje klijentice i klijenti. Pitaju se  je li to zaista istina ili je to samo „psihoterapeutska maglica“? Ja im umjesto odgovara postavljam neka pitanja kako bi sami došli do zaključka. Je li je djetinjstvo u našem razvoju, pa i u razvoju naše seksualnosti, zaista toliko bitno? Ili je djetinjstvo, ipak, samo jedan period u životu koji je bio davno, od kojeg smo se odmakli od kako smo odrasli i kojeg se i ne sjećamo baš jako dobro?

Idemo na sličan način krenuti i ovdje. Neću vam sada dati odgovor na pitanje iz naslova već ću vam ispričati tri priče iz moje prakse.

Prije par godina došao mi je klijent čiji je otac bio verbalno a ponekad i fizički nasilan prema svojoj ženi. Klijent se sjeća jedne noći, imao je oko 5 godina, kada ga je probudila vika i buka iz dnevnog boravka. Ustao je iz kreveta, došao u dnevni boravak i vidio oca kako je grubo gurnuo mamu i ona je pala. On je odmah stao ispred mame da je zaštiti i počeo je plakati i vikati tati da prestane. Tata je stao i izašao iz sobe a on je s mamom legao u bračni krevet i zaspao plačući i u strahu. Sjeća se da je, nakon tog događaja još godinama, često ostajao budan u svom krevetu pazeći da, ako opet bude galame, ustane i ode spašavati mamu. Težak teret za malog dječaka. Došao je kod mene s erektilnim smetnjama, nakon što je završio urološku obradu i nije bilo nikakvog organskog uzroka njegovim smetnjama.

Jedna klijentica mi je došla i rekla da ne može doživjeti orgazam s partnerom. Sama može ali u odnosu s partnerom ne može doživjeti orgazam ni penetracijom niti bilo kakvom stimulacijom. Pitala sam ju da mi priča o događajima iz njenog života koji su vezani uz seksualnost. Prvo čega se sjetila je dan kad ju je njen djed vidio da se u dvorištu igra s dječakom iz susjedstva, dodirivali su se svuda po tijelu i smijali se. Njima je to bila bezazlena igra tate i mame ali djed je to doživio kao nešto strašno, nešto što njegova unuka ne smije raditi. Počeo je vikati na nju i čim se približio, počeo ju je tući. Kaže da, kad god se sjeti te scene, osjeća strašan sram, jer su i susjedi vidjeli i čuli kako djed viče i tuče ju. Osjećala se strašno kriva.

Jedna klijentica mi je pričala kako je kao mala spavala s mamom i tatom u istoj sobi. Ne sjeća se koliko je godina imala ali je sigurna da još nije išla u školu kada su je probudili zvukovi koje je mama ispuštala. Pogledala je i vidjela da je tata na mami, jako se prestrašila i nije se usudila pomaknuti niti reći da je budna. Nakon te noći, iako su roditelji uvijek čekali da budu sigurni da ona spava prije nego bi se počeli maziti, ona je u muci uvijek čekala da se to opet dogodi. Kaže da se znala pokrivati preko glave ali uvijek je čula i osjećala užas dok to nije prestalo. Nikada nije rekla mami da ih je čula, niti kao odrasla žena. Kod mene je došla s vaginizmom. (Vaginizam je nevoljni grč mišića vagine koji ne omogućava nikakvu penetraciju, često niti ginekološki pregled.)  Bila je u braku već nekoliko godina i nije mogla imati penetrativni odnos s mužem.

psihoterapija

Ove tri priče su slika mnogih priča koje sam čula od svojih klijenata.  Sve tri priče, kao i mnoge druge, imaju sretan kraj. Klijent je uspio postići i održati erekciju. Klijentica je uspjela doživjeti orgazam uz partnerovu stimulaciju a treća klijentica je mama, sada već dvoje djece. Većina priča mojih klijenata ima sretan kraj. No važno je pogledati početke tih priča. Početke svih naših priča u kojima smo se formirali.

John Bancroft, jedan od pionira seksualne terapije, kaže da trebamo svoje klijente pogledati kroz tri prozora. Prvi je prozor osobne seksualne povijesti, drugi je prozor odnosa a treći je prozor zdravstvenog stanja. Pogled kroz sva tri prozora zajedno dat će nam cjelovitiju sliku o klijentu/ici. No gledati se kroz ta tri prozora može i svatko sam/a za sebe. Pogled kroz prozor osobne seksualne povijesti daje nam uvid u naše formiranje dok smo odrastali jer mi se formiramo odrastajući a tako se formira i naša seksualnost. Volim upotrijebiti metaforu tkanine – naša je seksualnost kao tkanina isprepletena od brojnih niti. Tka se cijelog našeg života. Sastoji se od osobnih vrijednosnih stavova, pristupa i uvjerenja o – sebi kao muškarcu ili ženi; o svojim odnosima s drugim ljudima kroz prijateljstva, intimnost, ljubav, osjećaje, seks; o osjećaju samopouzdanja i vlastitom tijelu; o seksualnom i reproduktivnom zdravlju… Sve što smo doživjeli, vidjeli, čuli, naslutili; način na koji su naši roditelji govorili ili izbjegavali govoriti o seksualnosti. Sve je to istkalo našu tkaninu, našu seksualnost.  Ako se prekine jedna nit, promijenit će se tkanina, zar ne? Ako nam se čini da je naša tkanina kvrgava ili da ima rupa na njoj ili samo da nam izgleda preuska za nas, možemo malo istražiti tkaninu. Možemo pogledati od kuda ta kvrga ili rupa, pogledati da li se može malo raširiti ili opustiti tkanje, možemo nešto napraviti s njom da nam bolje odgovara.

U svom radu svakodnevno s klijentima istražujem njihove tkanine i pomažem im da ih, ako nisu zadovoljni, malo poprave. Pozivam i vas, dok čitate ovaj tekst, da malo pogledate tkanje svoje seksualnosti i koliko ste zadovoljni s njime. Ako ste zadovoljni – super! Uživajte u njemu. Ako pak niste zadovoljni, istražite malo. Možda je razlog nastao davno, još u djetinjstvu i možda, iako to niste povezali, neke današnje muke i mukice koje vas muče, imaju svoj uzrok baš u djetinjstvu.

Kod nas je prevedeno nekoliko knjiga koje mogu pomoći u istraživanju svog seksualnog formiranja i kako ono utječe na nas danas. Za žene preporučila bih knjigu Julie Heiman „Kako ponovo naučiti uživati u seksu“. Također bih preporučila knjigu Marty Kleina „Kako razgovarati o seksualnost sa vlastitim djetetom“. Ima ih još, ove dvije izdvajam za početak a kasnije ću, u svojim kolumnama, preporučiti i neke druge knjige koje vam mogu pomoći na putu osobnog istraživanja. Te knjige nam mogu pomoći da istražimo način kako smo se mi seksualno formirali tj. kako su roditelji i okolina djelovali na naš seksualni razvoj i što nam iskustva iz našeg djetinjstva, možda, čine danas u našoj, odrasloj seksualnosti.